Bijelo Dugme

Biografija sarajevskog Bijelog dugmeta zaista je dugačka i impozantna. Vjerojatno najveći rock’n’roll sastav s područja bivše Jugoslavije djelovao je više od dvadeset godina, u vrijeme nezgodno za glazbenike općenito, a naročito za rockere koji prije njih gotovo da i nisu postojali.

Prokrčili su put brojnim sastavima iz Sarajeva, Zagreba i Beograda, a s mnogima su kasnije surađivali i pomagali im. Kroz Dugme je tijekom godina rada prošlo zaista puno vrsnih svirača i pjevača, ali bog je bio samo jedan i o njemu je sve ovisilo. 

Goran Bregović utemeljio je i odredio put Dugmeta. Uz njega, najveću karizmu nosio je Željko Bebek koji je uz Bregovića postao zaštitni znak benda. Iako često nezadovoljan, sjajnih glasovnih mogućnosti, često prisutan i na bas gitari, kada je to bilo potrebno Bebek je s Bregovićem nosio Bijelo dugme kroz njihove najslavnije, ali i najteže dane.

Album prvijenac od samog se početka odlično prodavao. Provokativan omot djelo je Dragana Stefanovića koji će i ubuduće biti zadužen za vizualni izgled albuma. Prvokativan omot albuma, pogotovo u tadašnje vrijeme, bio je vrlo hrabar potez i donio im je veliki uspjeh. Kad bi bio bijelo dugme donio je seriju dojmljivih pjesama koje je poznati zagrebački novinar i kritičar Dražen Vrdoljak prozvao pastirskim rockom. Termin pastirski rock obilježio je ostatak karijere Dugmeta. Kontroverzni omot kasnije je uvršten u englesko izdanje knjige u kojoj je objavljeno 500 najuspješnijih omota ploča.

Na album Kongres rock majstora (Jugoton 1975.) Bregović je uz pratnju Zagrebačkog gudačkog kvarteta uvrstio pjesme Ima neka tajna veza (tekst Duška Trifunovića), I kad prođe sve, pjevat ću i tad, Znam za jedno tiho mjesto i instrumental Minijatura za moju majku. Četvorka je krenula i na turneju, a pratili su ih članovi YU grupe. U to vreme Dugme je objavilo singl s pjesmom Da mi je znati koji joj je vrag, a zatim su krenuli na iscrpljujuću turneju po Jugoslaviji. Već u proljeće 1975. godine Bijelo dugme bilo je najpopularniji jugoslavenski sastav. Prije snimanja druge ploče, što je neuobičajeno na ovim prostorima, povukli su se u selo Borike u Bosni na visinske pripreme. Stvarala se ploča koja je morala potvrditi kako prvi uspjeh nije bio slučajan.

Album Šta bi dao da si na mom mjestu sniman je 1975. godine u Londonu s producentom Neilom Harrisonom. Bas gitaru svirao je Željko Bebek jer je Zoran Redžić uoči snimanja teško ozlijedio prst lijeve ruke. Tekst za naslovnu pjesmu napisao je Duško Trifunović, a autor ostalog materijala bio je Bregović. Udarni hitovi bili su Tako ti je, mala moja, kad ljubi Bosanac, Došao sam da ti kažem da odlazim, Ne gledaj me tako i ne ljubi me više. Upakirana u raskošan omot, ploča je imala veću cijenu od uobičajene, ali je ipak za kratko vrijeme prodana u više od 200 000 primjeraka. Zbog njih je Jugoton izumio dijamantnu ploču jer su prvi dostigli tako visoke tiraže. Grupa je pozvana da za Novu godinu svira Titu u Hrvatskom narodnom kazalištu.

Dežurni mudraci iz protokola prekinuli su njihov nastup nakon nekoliko minuta jer su se uplašili preglasne glazbe. Zoran Redžić otišao je u JNA, a u grupu je stigao Ljubiša Račić, gitarist i vođa grupe Formula 4, koji je dobio ulogu privremenog basista. Prvi zadatak bila mu je velika jugoslavenska turneja. U Sarajevu ih je gledalo 15 000 ljudi, a u Beogradu su tri puta rasprodali dvoranu Pionir, što prije njih nitko nije napravio.

Dugmemanija, kako su je tada nazivali, uzela je puni zamah, a po novinama su se rasplamsale polemike za i protiv. U ožujku 1976. godine izašao je retrospektivni album Gorana Bregovića na kojem su se našli prvi snimci grupe Jutro, ali i pjesme koje je napravio za Zdenku Kovačićek, Biseru Veletanlić i Jadranku Stojaković. U travnju 1976. godine Dugme odlazi u Ameriku gdje snimaju Ipetov singl sa pjesmama Džambo i Vatra i Bebekov sa pjesmama Milovan i Goodbye, Amerika.

Na jesen u JNA odlaze Ipe Ivandić i Vlado Pravdić, a na njihova mjesta dolaze Milić Vukašinović iz Indexa, dok je prelazak Laze Ristovskog iz grupe Smak odjeknuo kao nekakav nogometni transfer. Treći album po redu trebao se zvati Sve se dijeli na dvoje, na tvoje i moje, ali Bregović za taj tekst nije stigao napraviti glazbu pa je na brzinu smislio naslov Hoću bar jednom da budem blesav, što nije odgovaralo Jugotonu pa je pronađen kompromis i nova ploča je nazvana Eto! Baš hoću!. Album je opet sniman u Londonu, uz producentsku palicu Neila Harrisona, a bas je svirao Bebek. Na ploči se našla ambiciozna balada Sanjao sam noćas da te nemam, kao i Loše vino iz repertoara Zdravka Čolića (glazba Goran Bregović, tekst Arsen Dedić), jednostavna Ništa mudro i folklorom inspirirane Slatko li je ljubit tajno i Dede, bona, sjeti se, de, tako ti svega.

U međuvremenu je Ljubiša Račić dobio otkaz jer je tražio povišicu. Zamijenio ga je Sanin Karić (ex Teška industrija). Njih petorica 1977. godine odlaze na turneju po Poljskoj gdje su odsvirali devet koncerata. Najavljivani kao “Vodeća jugoslavenska grupa mladog naraštaja” izazvali su oduševljenje publike nenaviknute na glamurozni rock. Po povratku iz vojske priključili su se Zoran Redžić i Ipe Ivandić koji je naknadno proglašen nesposobnim za vojnika.

Turneja po Jugoslaviji nije tekla glatko. Koncerte su pratili tehnički problemi, a i publika se nije odazivala u istom broju kao prethodne godine. Grupu su razdirali unutarnji sukobi, a kad su prekinuli turneju po Jadranu počelo se govoriti i o raspadu. Otkazani su koncerti u Zagrebu i Ljubljani na kojima se trebao snimiti live album. Dugmetu je krenulo slabo i trebalo je smisliti nešto veliko. Na ideju novinara Petra Popovića odlučeno je da se 28. kolovoza 1977. godine, kao oproštaj pred Goranov odlazak u JNA, održi besplatan koncert kod beogradske Hajdučke česme.

Te večeri broj posjetitelja premašio je i najoptimističnije planove organizatora. Procjene o posjetiteljima kretale su se oko 100 000 ljudi, što je najveći skup obožavatelja u dotadašnjoj, a i kasnijoj povijesti rock glazbe bivše Jugoslavije. Nakon predgupa Zdravo, Tako, Leb i sol i drugih na stage je izašlo Bijelo dugme, odsviralo odličan koncert i izvuklo se iz krize. Djelić te atmosfere zabilježen je u filmu Nije nego redatelja Miće Miloševića. Audio snimke tehnički nisu odgovarale za live ploču pa su u studenom iste godine u Sarajevu odradili još jedan veliki nastup. Te snimke našle su se na albumu Koncert kod Hajdučke česme. Naslov je ipak opravdan jer su za ploču koristili reakciju publike kod Hajdučke česme. Nakon miksanja ploče Bregović je otišao u vojsku u Niš. Bila je to pauza za grupu, ali ne i za njene članove. Željko Bebek u lipnju 1978. godine objavljuje solo album Skoro da smo isti inspiriran simfonijskim rockom. Ploča je naišla na ravnodušan prijem kritike i publike.

U jesen 1978. godine, Dugme pojačano novim članom Điđijem Jankelićem i povratnikom Vladom Pravdićem započinje pripreme za novu ploču, ali kako je Goran još uvijek bio u vojsci, otkrili su ih oficiri i zabranili mu izlaske iz vojarne. Tako su se u Sarajevu okupili tek 1. studenog 1978. godine, po njegovom izlasku iz vojske. Objavljivanje albuma Bitanga i princeza pratila je čitava serija cenzorskih poteza od strane Jugotona. Odbijen je omot Dragana Stefanovića zbog vulgarnosti, a nije prihvaćena ni fotografija na kojoj ženska noga udara muškarca u osjetljivo područje između nogu. Ploču je na kraju dizajnirao kućni dizajner Jugotona. Iz pjesme Ala je glupo zaboravit njen broj izbačena je psovka „Koji mi je moj“. Iz ključne balade Sve će to, mila moja, prekriti ružmarin, snjegovi i šaš stih “A Krist je bio kopile i jad” promijenjen je u “A on je bio kopile i jad”.

Ploča se u prodaji pojavila početkom 1979. godine i proglašena je njihovim prvim, zaista zrelim albumom. Urbana, potpuno lišena folk utjecaja, na tragu Malog princa donijela je pored pjesama Na zadnjem sjedištu mog auta, Bitanga i princeza, Ala je glupo zaboravit njen broj i snažne, emotivne balade Kad zaboraviš juli i Ipak poželim neko pismo u kojima su ih pratili simfonijski orkestar i zbor. Aranžman za Sve će to... napisao je Ranko Rihtman, a za Kad zaboraviš juli Vojkan Borisavljević. Produkciju je radio Neil Harisson.

Ploča je tiražom oborila sve prethodne rekorde, a proglašena je i pločom godine. Naravno, turneja je isto bila uspješna. U Beogradu su pet puta rasprodali dvoranu Pionir, a cijeli prihod uplatili su stradalima od potresa u Crnoj Gori. Na stadionu JNA u Beogradu 22. rujna organizirali su koncert pod nazivom Rock spektakl 79. uz brojne predgrupe: Opus, Suncokret, Siluete, Parni valjak, Generacija 5, Kako (kasnije Piloti), Prljavo kazalište, YU grupa, Revolver, Metak, Boomerang. Okupili su impresivnih 70 000 posjetitelja.

Krajem 1980. godine objavili su ploču Doživjeti stotu, nastalu pod utjecajem novog vala. Ploču je prvi put producirao Bregović. Osim pjesama Pristao sam, biću sve što hoće i Pjesma mom mlađem bratu, ostale su u duhu novog vremena. U temama Ha ha ha i Tramvaj kreće Bregović prvi put nudi političku obojenost, što je bila karakteristika novovalnih grupa. Turneju po Jugoslaviji započeli su u Sarajevu, a završili je 5. travnja u zagrebačkom klubu Kulušić, gdje su snimili drugi koncertni album.

LP je pod nazivom 5. april ‘81, a izdanje u ograničenoj seriji od 20 000 primjeraka. Osim starih pjesama na izdanju se našla i obrada hita legendarnih Indexa Sve ove godine. Početkom 1982. godine svirali su i u Austriji (Innsbruck) u okviru manifestacije na kojoj je budući domaćin zimskih Olimpijskih igara bio u posjeti bivšem. Na povratku su im na carini zaplijenili opremu i opalili vrlo visoku kaznu. Da bi se financijski pokrili, tokom ljeta 1982. održali su turneju po Bugarskoj na kojoj su odsvirali četrdesetak koncerata. Procjenjuje se da ih je u tih pedesetak dana vidjelo preko 120 000 ljudi. Pošto je Điđi Jankelić otišao u JNA, na turneji je za bubnjevima bio Garabet Tavitjan, bivši član grupe Leb i sol. Nakon izlaska iz zatvora, grupi se krajem 1982. godine pridružio i Ipe Ivandić.

U veljači 1983. Bijelo dugme objavljuje album Uspavanka za Radmilu M. kojim se Bregović planirao oprostiti od publike te nakon turneje raspustiti grupu. Kao gost na snimanju je sudjelovao i fenomenalni gitarist Vlatko Stefanovski. Štos pjesma bila je Kosovska otpjevana na albanskom jeziku, koju je Bregović napravio na osnovu iskustava iz vojske, a bila je intrigantna pa i malo provokativna zbog turbulentnog političkog stanja na Kosovu. Zbog Roka mandoljina još uvijek postoji nekoliko pekara u kojim Bregoviću ne naplaćuju burek. U ostalim pjesmama Bregović se bavio glazbenim fazama kroz koje je grupa prolazila tokom karijere. Bilo je planirano da koncert u Beogradu 24. travnja ujedno bude i posljednji, ali je izuzetan odaziv publike naveo Bregu da nastavi s radom.

U to vrijeme Bebek je snimio i drugi samostalni album pod nazivom Mene tjera neki vrag, a Bijelo dugme službeno je napustio u travnju 1984. godine. Novi pjevač postao je Mladen Vojičić Tifa (rođen 17. listopada 1960. u Sarajevu) koji je prije toga bio u grupama Top i Teška industrija.

Album se pojavio u prosincu 1984. godine. Nazvan je jednostavno Bijelo dugme, a na omotu je objavljena reprodukcija slike Uroša Predića Kosovka devojka. Ploča opet donosi folku orijentiranog Bregovića, a gosti su Orkestar narodnih instrumenata RTV Skoplje, Ladarice i Bora Đorđević (s Bregovićem i Tifom pjeva Pediculis pubis i koautor je teksta). Laza Ristovski nakon snimanja ponovo postaje punopravni član grupe. Provokativna obrada himne Hej Slaveni indirektno je pokrenula čitav niz jugoslavenstava u pjesmama kod drugih sarajevskih grupa. Preradio je i svoju staru stvar Šta ću, nano, dragi mi je ljut, koju je svojevremeno uz pratnju YU grupe snimila Bisera Veletanlić. Uz novi tekst i aranžman pod nazivom Lipe cvatu postala je najveći hit s nove ploče. Svoj dugi život imale su i pjesme Padaju zvijezde, Lažeš, Da te bogdo ne volim i Jer kad ostariš. Naklada ploče i posjećenost na turneji nadmašili su sve prethodne brojke.

Klupske nastupe imali su i u zagrebačkom klubu Moša Pijade. Pod pritiskom ozbiljnih profe-sionalnih obveza i teretom iznenadne slave Tifa napušta Dugme 1. listopada 1985. godine i odlazi na služenje vojnog roka. Novi pjevač ipak postaje Alen Islamović koji je u međuvremenu napustio Divlje jagode, razočaran njihovim neuspjesima u Engleskoj.

Na omotu nove ploče Pljuni i zapjevaj moja Jugoslavijo trebala se naći slika Dvije godine garancije Miće Popovića, ali kako je on u to vrijeme još uvek slovio za disidenta i to je palo u vodu. Na kraju se na omotu našla kineska propagandna slika koja prikazuje moderni revolucionarni ples. U vrijeme rastućeg nacionalizma Bregović je te 1986. godine ponudio još jednu ploču inspiriranu jugoslavenstvom. Osim političkih obojenih pjesama, tu se našli i instant hit Hajdemo u planine, kao i balade Noćas je k’o lubenica pun mjesec iznad Bosne, Te noći kad umrem kad odem kad me ne bude, Ružica si bila, sada više nisi. Naravno, ova ploča je isto odlično prihvaćena kod obožavatelja.

Dvostruki live album Mramor, kamen i željezo, snimljen na turneji, pojavio se u listopadu 1987. godine. Naslovna pjesma je obrada starog hita iz repertoara zagrebačke grupe Roboti. Na ploči se našlo šesnaest pjesama koje daju uvid u biografiju grupe: od prvih singlova do zadnjeg studijskog albuma. Poslije turneje na kojoj se promovirao novi album grupu sasvim tiho napušta Vlado Pravdić i posvećuje se poslu s računalima. S grupom se još nekoliko puta pojavio na velikim koncertima. Krajem 1988. godine izašao je album Ćiribiribela. Apsolutni hit bila je pjesma Đurđevdan.

Album je imao još pjesama koje su se publici brzo uvukle pod kožu: Evo zakleću se, Napile se ulice, Ako ima boga, Šta ima novo. Početkom 1989. godine kreću na dvomjesečnu turneju, međutim nakon koncerta u Derventi Alen Islamović, ne obavijestivši nikoga, odlazi u rodni Bihać na liječenje zbog konstantnih bolova u bubrezima. Turneja se naglo prekida, a nitko nije bio svjestan da je to bio posljednji koncert u veličanstvenoj karijeri Bijelog dugmeta. Otkazuju koncerte u Kini i Sovjetskom Savezu, a Bregović odlazi u Pariz, ostavivši situaciju oko budućnosti benda potpuno otvorenom.

Bregović nastavlja uspješnu karijeru filmskog kompozitora koju je započeo radovima na filmovima Dom za vešanje Emira Kusturice i Kuduz Ademira Kenovića, nakon čega je nastavio raditi sa velikim svjetskim glazbenicima. Specijalno za Kusturičin film Arizona Dream Iggy Pop obradio je nekoliko velikih hitova Bijelog dugmeta poput Ako možeš zaboravi i Hajdemo u planine.

Goran Bregović danas živi na relaciji između Pariza, New Yorka i Beograda. Željko Bebek se preselio u Zagreb gdje je nastavio uspješnu samostalnu karijeru. Zoran Redžić je u Finskoj, a Mladen Vojičić Tifa do 1995. bio je u Sarajevu da bi potom otišao u Njemačku gdje je okupio Tifa Band. Ipe Ivandić na početku rata odlazi u Beograd, gdje je izvršio samoubojstvo početkom 1994. godine. Alen Islamović nastavio je solo karijeru, uglavnom svirajući po svijetu za iseljenike. Bivši Jugoton, odnosno današnji Croatia Records objavili su na CD-ima veći dio ploča Bijelog dugmeta, kao i kompilacije Sanjao sam noćas da te nemam i Rock & Roll - najveći hitovi 74-88. 2014. godine, na 40. godišnjicu objave prvog albuma Bijelog dugmeta, Croatia Records objavila je Box Set Deluxe, luksuzno reizdanje svih albuma i prve singlice na vinilu, popraćeno knjigom i rijetkom memorabilijom benda, a sve snimke remasterirane su u legendarnom Abbey Road studiju.

Arhiva Croatia Records, prilagodila Natalija Cajić

DISKOGRAFIJA

ALBUMI

  • Kad bi’ bio bijelo dugme (Jugoton, 1974.)
  • Šta bi dao da si na mom mjestu (Jugoton, 1975.)
  • Eto! Baš hoću! (Jugoton, 1976.)
  • Koncert kod hajdučke česme (Jugoton, 1977.)
  • Bitanga i princeza (Jugoton, 1979.)
  • Doživjeti stotu (Jugoton, 1980.)
  • 5. april ‘81 (Jugoton, 1981.)
  • Uspavanka za Radmilu M. (Jugoton, 1983.)
  • ...A milicija trenira strogoću! i druge pjesmice za djecu – Ratimir Boršić Rača i Bijelo dugme (Jugoton, 1983.)
  • Bijelo dugme (Kamarad / Diskoton, 1984.)
  • Pljuni i zapjevaj moja Jugoslavijo (Kamarad / Diskoton, 1986.)
  • Mramor, kamen i željezo (Kamarad / Diskoton, 1987.)
  • Ćiribiribela (Kamarad / Diskoton, 1988.)
  • Box Set Deluxe (Croatia Records, 2014.)

SINGLOVI

  • Top / Ove ću noći naći blues (Jugoton, 1974.)
  • Glavni junak jedne knjige / Bila mama Kukunka, bio tata Taranta (Jugoton, 1974.)
  • Glavni junak jedne knjige / Avanture malog Ju-Ju (Diskoton, 1974.)
  • Da sam pekar / Selma (Jugoton, 1974.)
  • Da mi je znati, koji joj je vrag / Blues za moju bivšu dragu (Jugoton, 1975.)
  • Ima neka tajna veza / I kad prođe sve pjevat ću i tad – Goran Bregović i Bijelo dugme (Jugoton, 1975.)
  • Ne gledaj me tako i ne ljubi me više / Sve ću da ti dam samo da zaigram (Jugoton, 1975.)
  • Džambo / Vatra – Ipe Ivandić i Bijelo dugme (Jugoton, 1976.)
  • Milovan / Goodbye America – Željko Bebek i Bijelo dugme (Jugoton, 1976.)
  • Himna lista Zdravo (list Zdravo, 1976.)
  • Tako ti je mala moja kad ljubi Bosanac / Ne spavaj mala moja muzika dok svira (Jugoton, 1976.)
  • Eto! Baš hoću! / Došao sam da ti kažem da odlazim (Jugoton, 1976.)
  • Bitanga i princeza / Dede bona, sjeti se, de tako ti svega (Jugoton, 1979.)
  • Pristao sam biću sve sto hoće / Šta je tu je (Jugoton, 1979.)
  • Dobro vam jutro Petrović Petre / Na zadnjem sjedištu moga auta (Jugoton, 1980.)
  • Playing the part / Doživjeti stotu (Jugoton, 1981.)
Full Reviw on best bokkmakers by http://artbetting.net/
Download Premium Templates
Bookmaker No1 in The UK - William Hill by w.artbetting.net